petak, 25. rujna 2009.

1+1=2

Povrijeđeni, nezreli ili neodlučni? Svrstajte se u jednu od ove tri kategorije! Bojite se zbližavanja, mislite da vam to još ne treba ili biste ipak pokušali?

Mogu pogoditi osjećaj koji vas prati na početku. Kao kada šećete po vedrom sunčanom danu i odmarate oči u ljepoti ovog svijeta, a onda naglo ulazite u mračan stan i ne vidite ništa, čekate da vam se oči priviknu na tamu. Nakon nekoliko trenutaka shvaćate da ste u poznatom okruženju i nastavljate se slobodno kretati. No zašto je to privikavanje očiju toliko neugodno i zašto nam se uvijek čini da nikada neće proći?

Mislim da ljudi ne shvaćaju koliko bi im odnosi bili zreliji, produbljeniji i čistiji da se odmah ne upuštaju u duboke intimne stvari. Nekako se iz današnje životne perspektive čini da je lakše leći s nekim pod plahte nego reći mu neku misao koja nas već dugo muči ili pokazati pravi dio sebe već na početku upoznavanja. Ako mislite da netko nema pravo na neke privatne dijelove vašega života, zašto mislite da ima pravo na vaše tijelo i na uživanje u njemu? Jesmo li spremni pustiti nekome da nas zavoli zbog nas samih ili se bojimo da ćemo izgubiti bitku s vremenom? Neprocjenjiv je osjećaj kada shvatiš da je netko čekao tebe, a ne tvoje tijelo.

Dijeliti život s nekim znači proći sve, piramidu od zatvaranja zubne paste pa do bacanja čarapa po kući. Naviknuti se da netko pored vas diše ili vas gleda dok spavate možda je u prvim danima čudno, ali kada vam se to uvuče pod kožu postaje neizliječivo.

Pitanje je koliko jako i koliko dugo moraš biti povezan s nekime da ga poželiš izvući van iz njegova blata? Dovoljno je nasloniti se na grudi te osobe, poslušati te otkucaje srce i odlučiti vrijedi li boriti se za njih.

Kada prvi puta osjetiš životnu snagu te osobe, kao da si osjetio serum života i poželiš cijeli život imati taj okus u stima i osjećaj u grudima. Ta je snaga kao vampirska hrana i ako ju ne možeš primiti, tražit ćeš trenutak da ju predaš natrag.

Važno je držati taj životni ciklus otvorenim tako da na kraju svakog tjedna razmišliš o svojim prioritetima za onaj idući i uklopiš osobe za koje vrijedi živjeti u cjelinu svojih planova.

Živite li da biste udovoljavali nekome bez da vam ikada primjereno zahvali, računajte na to da će ta osoba pronaći svoj idealan par, a vaše trčkaranje ubrzo će pasti u zaborav.

Govoriti hvala unutar međuljudskih odnosa važnije je nego izjaviti nekome ljubav. Hvala- molim- oprosti maleni su liječnici, mala hitna pomoć.

Ako ste povrijeđeni, zacijelite, ako ste nezreli, opametite se, a ako ste neodlučni- odvažite se jer računica glasi 1+1=2 i nitko nije stvoren da bi bio sam, pa čak ni vi...



Nema komentara:

Objavi komentar